Mons. Dražen Kutleša, biskup porečki i pulski, u zajedništvu s biskupom mons. Ivanom Milovanom i svećenicima i redovnicima Biskupije, uz nazočnost Božjeg naroda, na Veliki črtvrtak, 24. ožujka 2016. u porečkoj katedrali, s početkom u 10 sati predvodio je svetu misu posvete ulja.
Na Veliki četvrtak Misu Posvete ulja U Poreču je predvodio porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša u zajedništvu sa 80ak svećenika. U uvodnom pozdravu ordinarij je poseban pozdrav uputio biskupu u miru mons. Ivanu Milovanu. Ovom misom prisjećamo se dana rođenja Euharistije i našeg svećeničkog rođendana. Stoga je ovaj dan Euharistije i “naš” dan, kada ponovo otkrivamo kako je naše zvanje “dar” i “otajstvo” kojim smo povezani s Kristom Svećenikom. U Njegovo ime, naime, mi izgovaramo riječi “uzmite, jedite…uzmite pijte…”. U ovom otajstvu sadržan je cijeli život Crkve. Neka i nas danas ponese teološki i kontemplativni žar Tome Akvinskog koji je pred ovim otajstvom spjevao veličanstveni “Divnoj dakle tajni ovoj klanjajmo se smjerno mi!”. Ovaj dan, darom kojeg i mi postadosmo svjedoci poslužitelji velikog otajstva, nije jednostavno sjećanje, već spomen-čin kojim se uprisutnjuje ono što se slavi, rekao je mons. Kutleša u uvodnom obraćanju svećenicima.
Na početku prigodne homilije, govoreći o početku Isusove Muke biskup je naglasio: I dok promatramo Mesiju kako pati i umire, gledamo ujedno i i silno mnoštvo onih koji pođoše za Mesijom, gledamo mučenike, velikane i heroje povijesti, na poseban način se prisjećamo naših blaženika, vlč. Miroslava Bulešića i kard. Alojzija Stepinca. Mislimo i na silno mnoštvo neznatnih i nezapaženih svjedoka u školama, bolnicama i tvornicama koji su, brojnim teškoćama usprkos, vjerovali i nadali se. Mislimo na brojne obitelji, majke i očeve koji su se molili i djecu kršćanski odgajali. Bogu zahvaljujemo za njihovu vjernost i ljubav.”
Osvrćući se nadalje na Godinu milosrđa biskup se zapitao kako objasniti ljudima danas potrebu govora o milosrđu? Na to pitanje najbolje odgovara zborna molitva 26. nedjelje kroz godinu: “svoju svemoć očituje najviše praštanjem i milosrđem”. Papa Franjo želi ovom godinom pokazati svijetu kako Bog upravo po milosrđu očituje svoju svemoć, a Crkva ima biti majka koja ljubi, koja je strpljiva, srdačna, puna suosjećanja i dobrote. Milosrđe je stožer na kojem počiva život Crkve. Zato su svi krštenici, a pogotovo posvećene osobe, pozvani živjeti milosrdno jer njima je prvima, bez njihovih zasluga, ono dano.
No, da bismo bolje shvatili što u svojoj biti znači milosrđe trebamo vidjeti kako se sam Isus odnosio prema grešnicima, nastavio je biskup. Samo onaj čovjek koji je bez grijeha ima pravo suditi o krivici drugih, naglasio je. Vrlo često u životu od drugih zahtijevamo standarde kojima ni sami nismo udovoljili, i osuđujemo pogreške koje postoje i u našim životima. No, jedina kvalifikacija po kojoj bi nekoga mogli suditi je uspjeh u činjenju dobra, a tu nitko od nas nije savršen. Nadalje, druga važna stvar kod milosrđa je da naša prva emocija prema onome koji je sagriješio treba biti sažaljenje. Ne smijemo izbjegavati onoga koji je sagriješio nego, upravo pout liječnika koji pristupa bolesniku sa željom da mu pomogne, i mi se trebamo zapitati “kako mu mogu pomoći da se vrati na pravi put?”. Prema drugima trebamo biti suosjećajni baš onako kako bismo željeli da se drugi prema nama ponašaju kada smo u sličnoj situaciji.
Važno je ispravno shvatiti kako se Isus odnosi prema grešniku, nastavio je biskup. Kod Isusovog dijaloga sa ženom koju su htjeli kamenovati lako se može krivo razumjeti da on oprašta olako i jednostavno, kao da grijeh nije važan. No, on svojim odgovorom daje drugu priliku, odgađa kaznu, kaže “neću te osuditi sada, idi i dokaži da možeš bolje. Griješila si, idi i nemoj više griješiti, a ja ću ti uvijek pomagati. Na kraju vremena ćemo vidjeti kao si iskoristila priliku koju sam ti dao da se popraviš”.
Isusov odnos prema grešniku uključuje nekoliko bitnih stvari bez kojih se ne može shvatiti milosrđe i oprost. Milosrdan odnos uključuje drugu priliku. U Isusu je evanđelje druge prilike, on nije zainteresiran samo za ono što je osoba bila, i što je učinila, već nadasve za ono za ono što bi mogla biti. Svaki grešnik u Njegovim očima je potencijalni svetac. Druga bitna značajka Isusovog odnosa prema grešnicima je suosjećanje. Dok su pismoznanci promatrali grešnika s gađenjem koje dolazi iz sebičnosti, Isus promatra grešnika sa žaljenjem koje dolazi iz ljubavi. Isusovo milosrđe uvijek uključuje i izazov, on osuđuje grijehe počinjene do tada, ali nadasve nudi mogućnost izbora puta dobra, nudi pomoć u tom nastojanju. Oprostiti nije lako, naglasio je biskup. Oproštenje je izazov koji ukazuje grešniku na visine dobra o kojim a nikada nije sanjao. Isus, praštajući grešniku, suočava loš život s izazovom dobra.
Milosrđe je suosjećajno uvažavanje drugih osoba, promatranje života njihovima očima kakao bismo ih mogli bolje razumjeti. Milosrđe dolazi od poistovjećivanja s drugim. To je više i od emocionalnog sažaljenja, i od pomoći, to je spremnost da se zaboravi na sebe i učini razumno i svjesno nastojanje da se poistovjetimo s drugim ljudima. Milosrđe bi se trebalo očitovati u našem stavi prema bližnjima kao što Bog čini prema svim ljudima. Prema tome, najveći pokazatelj tog milosrđa je utjelovljenje. U Isusu Kristu Bog je doslovno ušao u naš svijet, gledajući stvari našim očima, misleći našim umovima, osjećajući našim srcima. Utjelovljenje je potpuno Božje poistovjećivanje s grijesima, žalostima i ljudskim patnjama. Najveći primjer milosrđa je Božje poistovjećivanje s ljudima u liku Isusa Krista. Božja je ljubav bila tolika, da je On stvorio najveću žrtvenu identifikaciju s čovjekom; i zato Bog shvaća, oprašta i spašava, zaključio je biskup.
Tijekom misnog slavlja svirao je vlč. Ivan Štoković, a kantori su bili vlč. Rudi Koraca, vlč. Darko Zgrablić, preč. Mario Žmak i vlč. Ivan Prodan.